Zbirka stare ambalaže
Ambalaža – omot, papir, drvo, juta, sintetika i sl. – obuhvaća sve ono u što se roba pakira. Ambalaža štiti proizvod, a k tome je u suvremenom svijetu zadobila i ulogu reklame proizvoda koji sadrži. Često kupci svjesno posežu za ljepše oblikovanim, ljepše ambalažiranim predmetima u nizu i obilju istovrsnih proizvoda. Ona je baš ta koja, udomljavajući proizvod, postaje njegov čuvar i ima ulogu prvog susreta s kupcima.Na mnogim detaljima ambalaže, posebice u razdoblju između dva svjetska rata, očituje se da je ona jednostavno eksponent određenog vremena. Promatranjem pojedinačnih predmeta, kao i sagledavanjem cjeline, uočit će se vrhunski ambalažni dizajn koji je bio, u to ne treba sumnjati, ravan ondašnjim većim i bogatijim središtima Europe.Ti predmeti, sakupljeni najčešće po odlagalištima, brižljivo čuvani, spašeni su od nestajanja i zaborava. Sada kao cjelina, ili pojedini uokvireni u zbirku, dobili su posebnu vrijednost i mogu se smatrati rijetkim predmetima svakodnevice. Oni oslikavaju svakodnevni, obični život naših djedova i baka, roditelja ili pak osvježavaju osjećaje i sjećanje na naše rano djetinjstvo. Ovako okupljeni, predmeti bude i nostalgiju za prošlim vremenima i u njima se može pronaći neka vrsta intimne ljepote, koja je često svakodnevno u doticaju s mnogima od nas. Nisu rijetke obitelji koje su sačuvale (najčešće za to postoje samo njima znani sentimentalni razlozi) barem jedan primjerak dobre stare i lijepe ambalaže od koje im se bilo teško odvojiti. 
Današnja ambalaža koja je, uglavnom, estetski izvrsno riješena, ima prevagu na jednostavnosti i funkcionalnosti. Tome je razlog velika produkcija istovrsnih proizvoda različitih proizvođača koji su ponuđeni tržištu pa je time i konkurencija vrlo jaka. Razlike u pakiranju nekoć i danas proistječu i iz načina trgovanja, određenoga poslovanjem i oblicima dućana. Tako su se nekoć mnogi proizvodi pakirali u ambalažu od 5 ili 10 kilograma, prodavali su se vaganjem na manje količine, a tadašnji je kupac istoj pridavao pozornost, pa je, po svemu sudeći, i proizvod vrednovao upravo prema njoj. Slikovni dijelovi ambalaže rješavani su nekoć bakrotiskom – grafičkom tehnikom dubokog reljefa i knjigotiska. Danas se ambalaža oslikava offsetom - štamparskim otiskom u bojama. Stara je ambalaža bila znalački dizajnirana i opremljena etiketama vrlo visokih estetskih dometa. Primjerice, limene kutije za kekse, pružale su adekvatnu zaštitu i omogućavale su očuvanje kvalitete. Bizjak keksi, pohranjeni u limenoj kutiji dugo su vremena zadržavali svježinu, jer je kutija, dobro zatvorena, dugotrajno zadržavala prirodnu vlagu keksa. Danas se takvi proizvodi pakiraju isključivo u kartonske kutije ili sličnu ambalažu koje ne mogu sačuvati svježinu. No, može se naići i na metalni, luksuzni pakung; međutim, taj je rezerviran samo za najbolju vrstu keksa.Limene kutije također nisu bacane u smeće. U svakodnevnom životu nerijetko su korištene kao ambalaža za posve druge sadržaje kojima prvotno nisu bile namijenjene. Služile su za čuvanje pisama, konca, fotografija, čavala, alata ili drugih sitnijih predmeta. Zbog estetskih joj vrijednosti, šteta je da se takva ambalaža ne upotrebljava i danas, osim iznimno, no, čini se da je ipak plastika, izvedena od naftnih derivata, u svakodnevnom životu praktičnija. No, i plastika, koju danas tako neumjereno iskorištavamo, početi će, pretpostavljamo, polagano nestajati.
Ambalaža od stakla čini 75% Zbirke dr. Ante Rodina. Staklo je nekako oduvijek imalo poseban status u odnosu na druge vrste materijala, jer kao da je na sebi imalo nevidljivo upozorenje: Ne baciti u smeće! Pa i danas, od sveukupne ambalaže, najčešće baš staklenu odlažemo u, za nju pripremljene kontejnere, ili je sekundarno upotrebljavamo za čuvanje drugih proizvoda pa je upravo i poradi toga i sačuvana.Kroz razvoj ambalaže možemo pratiti i razvoj dizajna, tehnologiju izrade proizvoda, mogućnosti izrade i uporabe materijala i, naposlijetku – političke promjene kroz određeno vrijeme. Primjerice, današnja tvornica Josip Kraš ili samo Kraš zapravo je preimenovana tvornica Union, jer su se poslije Drugog svjetskog rata, političkim odlukama, mijenjali nazivi ne samo ulica i trgova već i tvornica. 
Vrijednost ove, najprije prikupljene, pa potom ljubavlju sačuvane Zbirke, je u tome što više nema proizvoda koje je ta ambalaža čuvala ili im je izgled tehnološki unaprijeđen te im je promijenjena kvaliteta; upakirani su u novu, po mnogočemu drukčiju ambalažu. Najbolji primjer za to je svakodnevni proizvod – mlijeko, odnosno njegovo ambalažiranje. Nekoć je ono prodavano u metalnim posudama, potom u staklenim pa plastičnim, a danas ga kupujemo u kartonskim, posebno oblikovanim kutijama. Treba napomenuti da su hrvatski proizvođači među prvima u Europi pokušali ambalažirati mlijeko u staklenke.Gledajući Zbirku, jasno se razaznaje kvaliteta izrade nekadašnje ambalaže, a ona sama zorno govori o sebi te o dobu u kojem je nastajala. Postoje razdoblja u kojima je postojala obveza da predmet koji se prodaje ima otisnutu ili nalijepljenu cijenu ili bilo koji drugi podatak s informacijom o proizvodu. Tako su npr. pojedine limene i drvene kutije imale na jednoj od svojih ploha prozorčić kroz koji se odmah mogao upoznati sadržaj kutije, odnosno izgled proizvoda. To je ujedno bila i reklama za proizvod, a kada je ona bila popraćena i tekstom s posebno pisanim slovima te ukusno odabranim emajlnim bojama po cijeloj kutiji, takav je proizvod, ležeći na dućanskoj polici, lagano nalazio put do kupca.Izlažući danas ove predmete, pokušavamo se sjetiti ondašnjih industrijskih dizajnera i odati im dužnu počast, osobito onima između dva svjetska rata, koji su uglavnom ostali anonimni. Razdoblje neposredno nakon Drugog svjetskog rata obilježeno je kreativnim siromaštvom u oblikovanju ambalaže, kao posljedice poslijeratnih razmišljanja koja nisu dopuštala stvaranje dojma luksuza.
Prije Drugog svjetskog rata ambalaža je uglavnom nabavljana u inozemstvu. Jedini veći domaći proizvođači ambalaže, bile su hrvatske staklane Straža u Humu na Sutli i zagrebačka tvornica Lim. Kartonska ambalaža izrađivana je uglavnom u zagrebačkim tvornicama ambalaže Grafotehna i Ivica Lovinčić, potom u sklopu tiskarskog poduzeća Grafičar iz Ludbrega i u Belišću. Tiskanice za ambalažu tiskaju se uglavnom u tvrtki Rožankowski i drug u Savskoj cesti, koja je osnovana u Zagrebu 1902. godine.Različiti sadržaji su i različito ambalažirani, što se kroz vrijeme mijenjalo. Tako se npr. med u početku ambalažirao u staklenke bez natpisa, ali s reljefno prikazanom košnicom, koja je nedvojbeno sugerirala njezin sadržaj pa je i nepismenome bilo jasno o kojem je proizvodu riječ. Tijekom vremena mijenjao se i zatvarač staklenke. Prve staklenke bile su zatvarane plutenim čepom koji je, nakon dugogodišnje primjene, bio zamijenjen najprije zatezanjem vlažnog crijeva a potom metalnim poklopcem. Slično tome, postupno se mijenjalo i čepljenje boca piva – od keramičkog poklopca s metalnim patentom, pa se preko plutenoga došlo do metalnoga. Danas boce često zamjenjuju atraktivno likovno dizajnirane limenke. Vino se, posebice ono s podrijetlom, u pravilu ambalažira u staklene boce.Suvremena, današnja ambalaža je, zahvaljujući tehnologiji i strukama koje se njome bave, vrlo kvalitetna, a po rješenjima uglavnom praktična i na visokoj estetskoj razini. U prodaji proizvoda, osim njegove kvalitete, pa i omota, najveću ulogu svakako ima reklama. Razvoju reklame pogodovalo je masovno potrošačko društvo u prvoj polovini 20. stoljeća. Kako i ova Zbirka najvećim dijelom sadrži predmete iz tog vremena, moramo biti svjesni da je, ovom Zbirkom, jedan značajni dio naše prošlosti spašen od zaborava. Početkom 20. stoljeća u reklami je prednjačio novinski oglas, potom su uslijedili plakati i reklamne tiskanice. Zahvaljujući televiziji, reklame danas masovno ulaze u svaki dom.Posebna vrijednost zbirke je što pokazuje zagrebačku svakodnevicu. Izloženi predmeti povezani su sa Zagrebom, bilo da su tu nastali i izrađeni ili su pak bili uvezeni proizvodi koji su se prodavali u Zagrebu. Ona govori o industrijskoj i potrošačkoj revoluciji 20. stoljeća, ali istodobno i o bogatoj industrijskoj i tržišnoj kulturi.Vjeročka Rukavina